Hrvatski savez slijepih održao je konferenciju za novinare na kojoj su upozorili na probleme koji mućče sljepe i slabovidne osobe u Hrvatskoj. Konferenciji su prisustvovali Predsjednika Saveza Vojin Perić, izvršna direktorica Karmen Nenadić i rehabilitatorica Mladena Funtek, te gošće iz Hrvatske knjižnice za slijepe ravnateljica Jelena Lešaja i knjižničarka Ljerka Dinjar, te suradnica mr.sc. Andrea Fajdetić.
Priopćenje s konferencije prenosimo u cijelosti:

U mjesecu sjećanja na Louisa Braillea, čovjeka koji je svojim izumom učinio da slijepe osobe progledaju prstima, pokazao im točkasti put kojim su krenuli u život civiliziranih ljudi, otvorio im knjige i rekao – čitajte. Svjetlo na kraju tunela postalo je osunčano svakodnevlje, vrijeme obrazovanja i pismenosti.

Zahvaljujući brajici (točkastom izdignutom pismu), slijepi su u Hrvatskoj prije 70 godina preuzeli svoju sudbinu u svoje ruke, osnivajući Hrvatski savez slijepih, boreći se za dostojno mjesto u društvu, za život po mjeri čovjeka.

No, da li je danas baš tako? Da li slijepi učenici i studenti imaju udžbenike na Braillovom pismu? Da li je ovo pismo prepoznato u društvu i da li se njime obilježavaju stvari sa kojima se svakodnevno susreću slijepe osobe? pitali su se u Hrvatskom savezu slijepih.

Te odgovaraju naravno da nije, jer, kako objasniti da se udžbenici tiskaju tek preko projekata koji će proći ili ne, kako to da u trgovinama 99% proizvoda nema natpis na točkastom pismu?

Kako to da ljudi kojima su prsti oči, nemaju pravo na osobnu invalidninu, a milostinja koju dobivaju kao kompenzaciju za pokriće troškova prouzročenih sljepoćom iznosi 350 kuna, što je na dnu dna europske ljestvice iznosa koje države daju u tu svrhu?

Slijepi se nadaju da će biti sluha i da će se iznaći za slijepe trajno i sustavno rješenje i da se ubuduće neće strahovati da li će i kada slijepi učenici dobiti udžbenike napisane na pismu za slijepe.